ZET-metafizika

Prije nekoliko mjeseci vadio sam ZET-ovu godišnju tramvajsku kartu u njihovom velebnom zdanju na Remizi. Racionalna alokacija državnog novca u toj javnoj ustanovi ukazala se već na samom ulasku: nekoliko dobro plaćenih državnih uposlenika oboružanih bijelim Ronhillom u ustima i značkama na prsima stajalo je u hodniku i pokazivalo šaltere udaljene 3-4 m. Stručno navođen, stao sam u red i slušao razgovor između jedne gospođe i radnice za šalterom. Gospođu je kondukter uhvatio u vožnji a da nije uplatila pokaz za taj mjesec, oduzeo joj je karticu i lupio kaznu. Ona je potom platila kaznu i došla na šalter s iskaznicom u ruci uplatiti za sljedeći mjesec. Službenica je sa iskaznice očitala serijski broj, utipkala ga, i uslijedio je fascinantan dijalog:

- Ne možete uplatiti za ovaj mjesec, iskaznica vam je u oduzeću.

- Da, bila mi je oduzeta, platila sam kaznu sad gore i evo me tu.

- Gospođo, ne možete platiti, iskaznica je u oduzeću! Lijepo stoji tu u kompjuteru da je u oduzeću, idite u sobu 42. da vam to skinu!

- Ali moja iskaznica je tu meni u ruci, pa sad je bila kod vas!

- U oduzeću je! Rješavajte to u sobi 42.!

‘Does Big Brother exist?’
‘Of course he exists. The Party exists. Big Brother is the embodiment of the Party.’
‘Does he exist in the same way as I exist?
‘You do not exist,’ said O’Brien.

Na to je jadna gospođa odustala i otišla, a mene su spopale maštarije o teleportaciji babetine sa šaltera u neki Staljinov radni logor, gdje bi mela transsibirsku željeznicu dok joj reuma ne bi pojela i zadnju kost na zlatom okićenom pretilom tijelu, pa joj značka sindikata državnih službenika ne bi imala na čemu stajati. No, više od bijesa na tipično ponašanje državnih lezilebovića ostao sam fasciniran njenom metodologijom: gospođa je imala iskaznicu u ruci, na kompjuteru stoji da je u oduzeću, znači da je u oduzeta i naprosto ne postoji tu. Dok se službenim putem ne dokaže da iskaznica ne postoji, ona ne postoji!

Postoji li još iti jedan aspekt naših života koji postoji dok nam država ne odobri njeno postojanje? Monopol nad proizvodnjom novca osigurava državi da negira vrijednost bilo koje druge valute, sve dok ona nije prevedena u državnu. Školovanje je danas pretvoreno u državne kokošinjce koji proizvode nepismene životinje s papirom koji dokazuje njihovu kompetenciju, koja bi bila ništavna da na njima nema državnog pečata. Medicina je samo ono što odobri državni liječnički kartel, a očuvanje prirode samo ono što buljooke krvopije na dizajnerskim štiklama plaćenim od strane poreznih obveznika procjenjuju da se dovoljno protivi opresivnom patrijarhatu.

Tragedija današnjeg vremena je što smo to prestali primjećivati. Npr. u ovom razdoblju turističke predsezone u novinama se svakodnevno pojavljuju naslovi o problemima sive ekonomije na Jadranu, koja “stvara rupe u proračunu”, i državi koja je tu da je spriječi u svrhu “suzbijanja nelojalne utakmice”. Drugim riječima, sav novac i sva imovina pripadaju Vladi RH, i svaka lipa koju im ne date je direktna krađa njihovog vlasništva. Ukoliko ekonomija nije blagoslovljena od strane države, ona je ili krađa ili naprosto ne postoji.

Svaki put kad vam netko veli kako bi država trebala ovo ili ono, nemojte prizivati romantične vizije boraca za bolje sutra koji će popraviti situaciju. Sjetite se podbuhlih njuški evoluiranih da nanjuše novac, botoksiranih obraza zategnutih u prijetvorne osmijehe, arogantnog ismijavanja i kreštavog urlanja na sve neistomišljenike. Sjetite se da ti nasilnici smatraju da niti jedan aspekt vašeg života, kao ni vaš život sam, ne postoje dok ga oni ne priznaju. A s nasilnikom je uvijek bolje gledati se mrko preko šanka s bokserom u džepu, nego ga pozivati da vam grije krevet, s nadom da će otići kad se vama prohtije.

About these ads